Jesi li loš student gitare? Ja sam bio!

Autor: Tom Hess

Potrošio sam godine vrijednog vremena, tisuće dolara i doživio mnogo frustracije u ostvarivanju svog cilja da postanem odličan gitarist, kao i da uspijem kao profesionalni glazbenik. Da sam znao stvari koje sada znam, mogao sam postati profesionalac mnogo brže no što sam to uistinu postao.

Greške koje sam činio na samom početku previše su brojne da bi ih nabrojao u jednom članku. Možda bi trebao napisati seriju članaka pod nazivom Moje najgluplje greške. Stoga ću cu se ovdje fokusirati na greške s kojima bi se neki od vas mogli poistovjetiti (i, nadajmo se, izbjeći ih!).

Kao početnik, pa čak i srednje napredan gitarist, bio sam užasan student. Zapravo, bio sam užasan student i prije no što sam uopće imao učitelja. Samostalno sam pokušavao naučiti svirati kad sam imao 13 godina. Bio sam toliko loš da moj unutarnji učitelj nikako nije mogao nagovoriti unutarnjeg učenika da napravi ono što sam znao da treba napraviti. Nakon vrlo entuzijastičnog (ali neproduktivnog) početka, odustao sam od samostalnog učenja.

Tko je kriv?

Nakon što sam potratio dvije godine, počeo sam ići na instrukcije gitare kod lokalnog učitelja. No, vrlo brzo mi je postalo dosadno, krivio sam svog učitelja zbog sporog napretka i konačno otišao kod drugog. Ovaj uzorak ponašanja ponovio se još pet do šest puta tijekom sljedećih 18 mjeseci. Iako sam s učiteljem napredovao mnogo brže nego samostalno, svejedno nisam postigao velike rezultate koje sam očekivao od lekcija gitare. Sada, kad gledam unatrag, neki su od mojih učitelja bili vrlo dobri, neki pak ne. Ali, gledajući iz trenutne perspektive, jasno mi je kako sam najveći dio mojeg problema bio JA sam. Čak i na isntrukcijama gitare kod mojeg najgoreg učitelja, mogao sam s njim napredovati 2-5 puta brže da sam zapravo RADIO ono što je tražio od mene da RADIM.

Kao student, mislio sam da najbolje znam što je u mom interesu da naučim. Mislio sam kako ja imam pravo reći učitelju što i kako će me učiti. Bio sam uvjeren kako je učiteljev posao da me nauči sve ono što sam ja htio znati, i to kad god se meni prohtije.

Kasnije, kad sam imao priliku studirati sa tri vrhunska učitelja gitare, još uvijek sam krivio one lošije učitelje za moj spori napredak u ranijim godinama. Nedugo nakon što sam i sam počeo profesionalno držati instrukcije gitare, shvatio sam kako je spori napredak više bio moja krivica nego krivica mojih učitelja.

Ono što mi je sada potpuno očito, bilo mi je potpuno neshvatljivo kao tinejdžeru. I upravo ta  jednostavna činjenica učinila je više štete mom ranom glazbenom napretku nego bilo što drugo.

Prvi veliki obrat

Godine 1989., išao sam na lekcije gitare kod lokalnog učitelja, Randyja. Kao obično, nisam osjećao da previše napredujem.Na jednoj od instrukcija, rekao sam mu kako će to biti naša zadnja lekcija. Ogovorio mi je: “Nema, šanse, Tom, nećeš odustati, neću ti to dopustiti! Već sam investirao sam sebe u tvoj napredak, nemoj ni razmišljati o odustajanju!” Moram priznati, bio sam lagano ustrašen!

Još uvijek sam bio dijete i mislio sam o tome kako sjedim u maloj sobi iza zatvorenih vrata sa nekom vrstom psihopata! Nisam znao hoće li ovaj tip totalno puknuti ili što već, cijela stvar mi se činila uvrnutom u tom trenu. Onda je krenuo objašnjavati kako se postaje pravim glazbenikom (većinu toga nisam uopće razumio u to doba).

Njegov glavni cilj bio je da se ja sam fokusiram na dugoročne ciljeve, prednosti i rezultate koje sam želio postići, a njemu da prepustim brigu o tome kako ću to isto postići. Živopisno se sjećam kad mi je rekao: “Nemoj propitkivati moje metode učenja, Tom, zato što ti nemaš znanje, iskustvo ili vještine podučavanja koje ja imam. Ako želiš učiti matematiku, književnost, nogomet, golf ili bilo što drugo, uvijek je profesor, učitelj ili trener onaj koji određuje procese, forme i metode koje će biti korištene kako bi se subjekt usavršio, a ne učenik. Ti misliš da ti “znaš” kako bih ja trebao podučavati, ali ne znaš. Ljudi koji misle na ovakav način, oni su koji troše moje vrijeme kao učitelja. Upravo to je razlog zašto postoji tako malo “stvarno vrhunskih” gitarista na svijetu napram mnogima koji nisu “baš dobri” i nikad neće postati “vrhunski”. Nemoj biti nerazuman, Tom. Vjeruješ li da možeš postići ono što sam ja postigao svirajući gitaru ili misliš da ne možeš? Ja sam došao do toga, možeš i ti.”

Prilično izravne riječi, zar ne? To je razlog zašto ih se sjećam tako dobro. Randy je uvijek pričao onako kako stvarno i jest. Ja sam mu odgovorio da ja trebam osjetiti da trenutno (ili u bliskoj budućnosti) napredujem kroz lekcije ili ću odustati. On mi je rekao nešto poput ovog:

“Učenje gitare i glazbe dugoročan je izazov. Nijedan odličan gitarist nije postao odličan razmišljajući na način na koji ti razmišljaš sada, Tom. Ovi gitaristi su razumjeli i obvezali se na dugoročan proces učenja. Ako ne prihvatiš takav pogled, nijedan učutelj ti ne može stvarno pomoći. Moraš se iskreno potruditi. Nećeš doći do rezultata koje želiš bez ozbiljneposvećenosti. Tako je jednostavno.”

Nakon te lekcije, otišao sam doma da bi razmislio o onome što je rekao. Još uvijek sam mislio da je Randy lagano udaren u glavu, ali, negdje duboko u sebi, znao sam da stvarno želi samo najbolje za mene. Sada znam da je ono što je rekao bilo za moju dobrobit.

Randy je imao uspješan posao instrukcija gitare, sa listom ljudi koji su čekali da se oslobodi mjesto kako bi mogli učiti kod njega, tako da je bilo očito kako nije bio zabrinut  zbog novca kojeg bi izgubio ako ja odustanem. Vjerujući da su njegove riječi iskrene, shvatio sam njegov savjet ozbiljno. Upravo on me uvjerio da se nastavim truditi, da ostanem motiviran, vjerujem u sebei  u svoj potencijal, kao i u njegove učiteljske sposobnosti.

Mnogo sam postigao od te 1989. godine. Randy me inspirirao i vodio me kroz kritično vrijeme u mom učenju. Sigurno bi moj život danas izgledao potpuno drugačije da on nije pronašao pravi način da me motivira, uči i inspirira da nastavim biti njegov student. Iz sadašnje perspektive, vidim da su moje lekcije sa Randyjem ipak išle u dobrom smjeru.

Gledajući unatrag na moje iskustvo, mogao sam naučiti iste stvari koje me on naučio i iz drugih izvora, kao što su knjige. Posjedovao sam mnoge dobre knjige i instrukcijska videa, ali nije postojala zamjena za redovite dolaske na lekcije kod majstorskog gitarista i učitelja. Vrijedna stvar za mene nije bila ono što me Randy naučio, nego način na koji me učio i način na koji mi je davao prave informacije u pravo vrijeme. Upravo to, samo po sebi, bilo je vrijednije od cijene lekcija gitare koju su moji roditelji plaćali.

Još potrošenih godina na samostalno učenje sviranja gitare (opet)

Nakon što sam dvije godine išao na vrhunske instrukcije, Randy se preselio i ja sam bio prisiljen ili pronaći drugog učitelja gitare ili se vratiti na samostalno učenje. Pokušao sam i jeno i drugo i doživio krajnji neuspjeh kroz sljedeće tri godine. Prošao sam kroz seriju osrednjih učitelja (pa čak i nekoliko loših). Naučio sam par stvari tu i tamo, ali nisam doživio onaj stvaran napredak kao sa Randyjem. I zato sam konačno i odustao.

Neko vrijeme sam bio odlučan da ću podučavati sam sebe i rekao sam prijateljima, „učim samostalno, ne trebam investirati novac u učitelja, mogu to raditi jednako dobro i sam“. Istina, napredovao jesam, ali sam isto tako krivo učio, što je uvelike usporavalo moj napredak. Naravno, u početku to nisam shvaćao, ali kroz vrijeme je postalo sve očitije kako zapravo ne znam što radim.

Jednostavno rješenje!

Prirodno, postoji mnogo stvari koje su potrebne da bi se postigli ambiciozni glazbeni ciljevi, ali moj cjelokupni glazbeni napredak bio bi drastično drugačiji da sam napravio četiri vrlo jednostavne stvari:

Korak 1: Da sam pronašao odličnog učitelja gitare.

Korak 2: Da sam rekao učitelju koji su moji dugoročni ciljevi.

Korak 3: Da sam RADIO ono što mi je učitelj rekao da radim kako bi postigao svoje ciljeve.

Korak 4: Da sam redovito nastavio ponavljati Korak 3.

(Većina ljudi podbaci na koracima 1 i 4.)

Presudni obrat!

Došao sam do zaključka kako su moji snovi da postanem odličan i profesionalan glazbenik svenedostižniji. Ideja da možda nikad neću postići svoje životne ciljeve utjecala je na mene vrlo negativno. Postalo mi je jasno kako trebam više od dobrog učitelja, kako se trebam sam  ponovno motivirati! Tražio sam svugdje najboljeg mogućeg učitelja kojeg sam mogao pronaći, koristeći razne ideje koje su služile eliminaciji prosječnih učitelja. Pnakon nekog sam vremena pronašao genijalnog učitelja, a njegovo ime je Jack Wilson. Studirao sam s njim dvije godine. On nije bio samo moj učitelj već i mentor, a sada i dobar prijatelj. Mogu sa apsolutnom sigurnošću reći kako, da nisam učio sa Jackom, ne bi vama trenutno pisao to što pišem, ili prodavao albume i išao na turneje po cijelom svijetu, kao što zasigurno ne bi podučavao nebrojene ljude kako da postignu svoje ciljeve. Očito je da mnogo dugujem upravo njemu.

Jedna važna odluka koja je sve promijenila

Fascinantno je kako je jedna odluka (u mojem slučaju, da studiram sa Jackom i vjerujem njegovoj prosudbi), godinama kasnije dovela do mog ogromnog glazbenog uspjeha, kako umjetničkg tako i profesionalnog. Kad sam prvi put upoznao Jacka, on nije rekao: “Pozdrav, Tom, drago mi je, pokazati ću ti kako da promijeniš svoj život.” Vidio sam da je ne samo pun znanja već i vrhunski učitelj gitare, pa sam nastavio učiti sa njim. Kao učitelj, on mi je dao alate za gitaru, koji su mi trebali, i pokazao mi KAKO DA IH UPOTRIJEBIM.

Nakon možda godinu dana poduka gitare, Jackova mentorska strana izišla je na vidjelo. Kao moj mentor, vidio je u meni nešto što sam očito već posjedovao, ali što ja sam nisam mogao vidjeti – potencijal. Pravi mentori ne daju ti samo sjeme. Oni pronađu sjeme koje je već u tebi i onda ga posade u najbolju moguću zemlju. Neke dane sjeme treba biti zalijevano, druge dane vrijeme i sunce trebaju odraditi svoj dio. Odlični učitelji, kao Jack Wilson, vrlo su rijetki i ja sam bio stvarno velik sretnik jer sam imao priliku učiti s njim. Hvala ti Jack!

Pouka priče?

Prosječni učitelj može pomoći odličnom studentu mnogo više nego što odličan učitelj može pomoći prosječnom učeniku. Trebalo mi je mnogo vremena da naučim iz svojih pogrešaka, zato je moj savjet tebi da budeš pametniji od mene i da izbjegneš sve te greške od samog početka!