Je li važno naslovna 1

Je li važno naučiti svirati brzo?

Sviranje s osjećajem i/ili brzo sviranje?

Neki gitaristi prirodno vole brzo sviranje gitare. Takav stil ih privlači i automatski žele vježbati da postanu sve brži. No mnogi gitaristi imaju nekakav osjećaj odbojnosti prema brzom sviranju. Oni smatraju da soliranje treba biti s osjećajem, da se gitara treba svirati iz duše. Često gledaju gitariste koji sviraju brutalno brzo i zaključuju da oni ne sviraju s osjećajem već samo sviraju skale gore dolje.

Ali, iako je istina da neki gitaristi stvarno sviraju gore dolje jako brzo i zvuče dosadno, problem nije u brzini, nego u tome kako oni koriste brzinu. Strah da ćeš postati dosadan ako sviraš brzo je zapravo potpuno neutemeljen. Tko kaže da, samo zato što možeš možeš svirati brzo, moraš i neprestano svirati brzo?

Mnoge melodije zvuče vrhunski kada se sviraju sporo i emotivno. Takav tempo im jednostavno odgovara i nema ih potrebe mijenjati. No, neke vrste lickova i melodija, ako se sviraju sporo, zvuče monotono i dosadno, dok ubrzane zvuče fantastično – pune napetosti i uzbuđenja.

Većinom se radi o takozvanim „run-ovima“ (run = trčati) i brzim prolazima koji soliranju daju veliku dozu adrenalina. Definitivno nije sve u brzini, ali ako uopće ne možeš svirati brzo, nedostaje ti jedna cijela dimenzija sviranja.

Paradoks gitarista koji ne mogu svirati brzo

Tu vrlo lako može doći do čestog problema – kad vježbaš sporo nešto što bi trebalo zvučati brzo, to će zvučati poprilično dosadno i loše, jer je u startu namijenjeno da se svira brzo. S druge strane, moraš vježbati sporo jer još uvijek ne možeš svirati brzo. I umjesto da onda zbog toga odustaneš od vježbanja brzine, što je nepotrebno loše rješenje, jednostavno trebaš vježbati imajući na umu cilj da upravo brzina postane dio tvoje tehničke sposobnosti. Naravno, za to treba dosta vremena, ali redovitom vježbom je lako postići brzinu.

Osim što mnoge stvari zvuče bolje kad se sviraju brzo, postoji druga velika prednost vještine brzog sviranja, a to je da ti sve drugo postaje mnogo lakše za svirati. Sve ostalo što sviraš zvuči točnije, čišće i jednostavno ide glatko. U biti, da bi stabilno i bez puno muke mogao svirati na određenoj brzini, moraš biti sposoban svirati poprilično iznad te brzine, barem u kratkim intervalima.

Vrlo motivirajuća stvar je ako možeš vidjeti kako bi zvučao kad bi svirao jako brzo. Srećom, to je lako postići na sljedeći način.

Kako unaprijed čuti kako će zvučati brzo sviranje?

  1. Smisli nekakvu konkretnu frazu koja ima početak i kraj
  2. Snimi je u program i potrudi se da zvuči što čišće, u brzini u kojoj je možeš svirati
  3. U programu je ubrzaj za nekih 1,5-2 puta (možeš i više ako želiš)
  4. Ako je lick u startu bio konkretan, ovako ubrzan će biti vrlo intenzivan i melodičan i trebao bi biti sličan dijelovima sola velikih majstora

Ovaj proces te uči da melodije koje kreiraš ne moraju biti previše komplicirane i da majstori koji ih sviraju često koriste vrlo jednostavne fraze, ali ih sviraju u velikoj brzini.

Ono što je veoma bitno jest da su fraze kompletne, a ne da su napravljene bez razmišljanja. Važno je da fraza još kad je spora zvuči cjelovito. Ako jest – kad se ubrza, sasvim sigurno će zvučati odlično.

Kako vježbati brzinu

Gore opisan proces je jako koristan da čuješ kako će zvučati kad budeš sposoban svirati brzo. Ali kako dobiti tu brzinu?

DALEKO najbitnija stvar je da se navikneš konstantno KREIRATI konkretne melodije i lickove.

Postoje dvije osnovne vrste melodija, lickova ili fraza:

  • 1. Fraza ima početak i kraj, nakon čega je stanka. Početak i kraj (pogotovo kraj) su ukrašeni phrasing elementima kao slide, bending, vibrato i sl.
  • 2. Fraza nema kraj nego se neprestano vrti u krug. Fraza je svejedno konkretna i kompletna, jer se vrti u krug bez prekida.

Obje vrste fraza zahtijevaju da ih se neprestano i što više kreira. Prva vrsta te uči kombinaciji brzine i phrasing elemenata i općenito stvaranju konkretnih fraza. Druga vrsta te više trenira samu brzinu jer nema nikakvog prekida. Redovitim kreiranjem i vježbanjem obiju vrsta fraza postaješ sve kreativniji i sve brži na gitari. Naglasak je na kreaciji novih i konkretnih fraza i na redovitom vježbanju.

Brzina i brzo sviranje u biti ne bi trebali biti „stil“ sviranja ili nešto slično. Brzina bi trebala biti samo još jedan ukras koji znaš koristiti u svom arsenalu. Ugodne melodije, zvučni i ritmički lickovi, fini bending, vibrato i phrasing općenito, u kombinaciji sa povremenim brzim prolazima, daju ti veliki osjećaj zadovoljstva dok sviraš, zvuče fantastično, a slušatelju ne daju vremena da mu postane dosadno.

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email