Vatra i inspiracija

Autor: Tom Hess

 

Sjeti se vremena kad se tvoj interes za sviranje gitare tek rodio. Prisjeti se trenutka kad si dobio svoju prvu gitaru i zapravo ju počeo svirati. Za većinu nas,  kad smo još bili totalni početnici, činjenica kako zapravo i ne znamo ništa svirati nekako je bila nebitna jer smo bili jako uzbuđeni glede našeg glazbenog/gitarističkog putovanja. Točno se sjećam dana kad sam kupio svoju prvu gitaru. Bio sam ekstremno uzbuđen što posjedujem gitaru, lupao sam po njoj, proizvodio svakakve užasne zvukove, i uopće me nije bilo briga što ne znam svirati.

Taj osjećaj, koji je većina nas imala u početnim danima sviranja gitare, je ono što ja zovem “Vatra” ili “Unutarnja vatra”. To je donekle slično prvim tjednima i mjesecima nove romantične veze – sve je novo i uzbudljivo i žudnja da zadržiš taj osjećaj strasti je snažna. Ali s vremenom (tjedni, mjeseci ili godine) ta strast za sviranjem gitare oslabi. Naravno, još uvijek imaš barem nekakav interes za sviranjem i želju za postajanjem boljim gitaristom i glazbenikom, inače ne bi ni čitao ovo.

Ono što ja želim je pomoći ti da povratiš svoju vatru (ili, ako ju još uvijek imaš, pomoći da ju nikad ne izgubiš). Najvažnija stvar koju trebaš napraviti je prepoznati koji su to faktori zbog kojih se ne osjećaš dovoljno motiviranim i uzbuđenim glede sviranja gitare. S vremenom neki gitaristi počnu osjećati kako njihove sposobnosti nisu dovoljne da postignu svoje ciljeve. Vrlo čest je i slučaj da gitaristi jednostavno nemaju jasno određene ciljeve ili dobru strategiju postizanja istih. Važno je upamtiti kako su dugoročni ciljevi DUGOročni. Dok god radiš na svom napretku, postaješ sve bolji i bolji. Ako je napredak spor, bitno je razumijeti kako je to normalno. Naravno da uvijek postoje stvari kojima možeš dramatično ubrzati taj proces (kao što su: više vježbanja, i to efektivnog vježbanja, rad sa stvarno dobrim učiteljem gitare koji ti može pokazati kako brže napredovati itd.). Neki su ljudi toliko fokusirani na želju da postanu bolji da na kraju izgube iz vida razloge zbog kojih su uopće počeli svirati, kao što su čisti užitak sviranja ili stvaranje glazbe koju vole! Stalno podsjećaj sam sebe na razloge zbog kojih si oduvijek želio biti glazbenik. Umjesto da se samo prisjećaš svojih iskustava kad si tek počeo svirati, vrati se u svoje korijene i poslušaj iste CD – ove (ili kazete, možda čak i ploče ako si dovoljno star da imaš neke od njih). Slušanje mojih najranijih utjecaja uvijek me sjeti ranih glazbenih dana i jednostavno si ne mogu pomoći a da ponovno ne osjećam taj početnički entuzijazam

Otkrij što te iskreno inspirira u sviranju, stvaranju ili kompoziranju glazbe, te sviranju sa prijateljima i sl. Što god to u tvom slučaju bilo, pronađi to i okruži se što je više moguće time – neka taj inspirativni utjecaj ulazi u tebe kroz sve tvoje pore. Odvedi svoj um na to mjesto i fokusiraj se na to. Mnogi klasični skladatelji (i ostali ozbiljni glazbenici) provode tjedne ili mjesece u umjetničkim kolonijama. Za njih je bivanje u takvom prelijepom okruženju sa ozbiljnim umjetnicima svih vrsta ekstremno inspirativno i izvanredno iskustvo koje ih potiče u pisanju svoje glazbe, vježbanju ili dubokom razmišljanju, između ostalih stvari. Osobno, ja volim putovati u Europu preko ljeta i raditi većinu svog ozbiljnog skladanja tamo. Tamo je kuća u kojoj odmaram, koja gleda na dolinu sa ogromnim stablima i predivnim zalaskom sunca. Takvi prizori na mene djeluju izrazito inspirativno i uvijek tamo pišem najbolje skladbe. Tvoja inspiracija mogla bi biti glazbena (slušanje vrhunskih gitarista ili drugih glazbenika, bendova i pjesama). Mogla bi biti odlazak na koncerte, ili skup stvari koje uopće nisu glazbene prirode (kao, recimo, specifična lokacija ili druženje sa određenim ljudima i tome slično). Bitno je pronaći svoju inspiraciju i okružiti se njome… mogao bi se iznenaditi kako brzo osjećaš onu goruću žudnju da stvarno sviraš više, pišeš više i da budeš više.

Nikada, ali zbilja nikada, se nemoj uspoređivati sa drugim glazbenicima. Ako počneš razmišljati o tome koliko si bolji gitarist od svojih prijatelja, ovo će vjerojatno samo voditi do osjećaja zadovoljštine i nadmoći, što lako krade  tvoj istinski nagon i želju za napretkom i razvojem. Ako razmišljaš o tome koliko je tvoj prijatelj (ili bilo koji drugi glazbenik) glazbeno bolji od tebe, to će često rezultirati osjećajem da ne napreduješ i da ne ideš prema svojim ciljevima, što, također, može odvesti do manjka motivacije i vatre.

Kad si tek počeo svirati gitaru, koliko dobar si trebao biti da bi bio zadovoljan svojim sviranjem? I koliko si sada zadovoljan? Kad sam ja tek počinjao, mislio sam kako ću biti sretan do kraja svog glazbenog  života ako naučim svirati pjesme od Iron Maidena ili Metallice. Naravno, došlo je i vrijeme kad sam mogao svirati te pjesme, ali nisam bio sretan onoliko koliko sam mislio da ću biti kad to postignem. Razlog tome je upravo taj što sam, i prije no što sam uopće i postigao taj prvi cilj, već sam sebi postavljao nove ciljeve. Ti novi ciljevi bili su dobri za moj napredak, ali moja je pogreška bila u tome što nikad nisam stvarno bio zahvalan i što nisam dovoljno uživao u uspjehu postizanja  ciljeva. Sam sebe sam lišio užitka i osjećaja sreće oko onog što sam predano radio i što se na kraju isplatilo. Naravno, do sada sam naučio tu lekciju i sada temeljito uživam u svakom novom postignutom cilju. Nadam se da ćeš i ti upravo sada naučiti tu lekciju, a ne nakon još nekoliko godina sviranja gitare.