Možeš li stvarno postati vrhunski gitarist?

Autor: Tom Hess

 

Dopusti mi da ti ispričam kratku priču. Sviranje gitare za mene nikada nije bilo lagano, naročito kad sam bio mlad. Moram priznati kako nisam posjedovao ništa od onog što bi neki ljudi nazvali prirodni talent, ili barem ja tog nisam bio svjestan. Kad sam krenuo na glazbeni fakultet već su prošle četiri godine otkako sam završio srednju školu. U školi sam uvijek bio prosječan učenik i zbog tog sam se plašio kako neću biti dovoljno dobar na fakultetu jer je tamo navodno trebalo raditi mnogo napornije nego u srednjoj školi.

Prvog dana na fakultetu sjedio sam na satu glazbene teorije i primijetio kako je učionica puna studenata koji su htjeli dobiti glazbenu diplomu. Osjećao sam se preplašeno i nesigurno znajući da je sa mnom u prostoriji još pedesetak ljudi koji su sviraju klavir, flautu, violinu ili klarinet duže no što ja sviram gitaru. Praktički su svi ti studenti čitali note i poznavali glazbenu teoriju bolje od mene. Kasnije tog tjedna, pričao sam sa svojim profesorom glazbene teorije o svojim nedoumicama i strahovima. Rekao mi je: “Većina ljudi koja ide na glazbeni fakultet nikada ne dođe do diplome. Neki padnu na glazbenim ispitima, neki odustanu i prebace se na neki drugi fakultet kad shvate da je glazbena diploma jedna od najtežih za postići. Manje od 25% ljudi u ovom razredu završit će drugu godinu fakulteta.” Mora da sam izgledao jako nervozno dok sam stajao ispred njega slušajući ga. Nastavio je: “Oni koji uspiju i postanu pravi glazbenici nisu uvijek i najbolji izvođači, ni uvijek najinteligentniji ili najkreativniji ljudi. Naprotiv! Studenti koji uspiju uvijek su oni koji imaju izraženu želju, puno izraženiju i jaču od ostalih. Oni imaju uporan i neumoran nagon da postanu glazbenici i solidnu radnu etiku koja taj nagon podržava. Ovo su oni koji praktički uvijek uspiju.”

Trebalo je proći nekoliko dana prije no što mi je sve što je rekao sjelo na na svoje mjesto. Ja nisam bio jedan od učenika sa najboljim ocjenama u srednjoj školi. Bilo je drugih studenata koji su, u usporedbi sa mojim tadašnjim znanjem i vještinama, bili mnogo spretniji i napredniji na svojim instrumentima (kad sam se upisao na fakultet jedva sam mogao čitati note!). Ali bio sam apsolutno uvjeren da imam intenzivnu žudnju za postajanjem pravim glazbenikom, a ne samo dobrim gitaristom. Ujedno sam imao upornost i radnu etiku na svojoj strani. Osjećao sam se dovoljno samopouzdano glede ostvarenja onog što sam zamislio. Znao sam da mogu dobiti glazbenu diplomu i onda otići korak dalje i podučavati gitaru, pisati svoju vlastitu glazbu, izdavati svoje CD-ove, osnovati svoju izdavačku kuću i ići na turneje po cijelom svijetu. Možda u tom trenu nisam imao jasnu viziju kako to postići, ali išao sam korak po korak dok na kraju nisam uspio. Na početku prvog semestra u grupi je bilo oko 50 glazbenih diplomanata. Na kraju drugog semestra, bilo ih je manje od 25. Kad je treći semestar počeo, broj se smanjio na 11. Na kraju četvrtog semestra, samo je šestero ljudi zapravo diplomiralo, Mike Walsh (drugi gitarist u Hess bendu) i ja smo bili među šestoricom koji su uspjeli. Svi smo onda prešli na različita sveučilišta kako bi stekli sljedeću glazbenu diplomu. Svaki od nas diplomiranih imao je žestoku motivaciju i nagon da postane izvrstan glazbenik. Bilo je tamo i ostalih studenata koji nisu uspjeli, a za koje sam smatrao da su vrlo inteligentni i kreativni i da stvarno odlično sviraju svoje instrumente, ali kojima je nedostajalo ono najbitnije: strast, nagon i sirova upornost da dođu do kraja.

Prošle su godine otkad sam završio fakultet. Postigao sam velike glazbene ciljeve koje sam još onda postavio. Ti možeš učiniti isto to. Ti imaš potencijal daleko veći no što misliš i možeš postići mnogo više od onog što si postigao do sada. Velika većina vas vjerojatno uopće nema niti ideju o tome koliki je vaš stvarni potencijal. Kroz godine, imao sam mnoge odlične studente. Ali oni koji su ostvarili najveći uspjeh i oni koji su najsretniji i najispunjeniji glede svog sviranja i karijere su ljudi koje sam uspio uvjeriti da svi mi posjedujemo ogromne količine potencijala. Sve što trebamo je opskrbiti se pravim alatima (ovo je dio gdje dobar učitelj nastupa), naučiti kako ih primijeniti (dio gdje nastupa odličan učitelj ) i imati jaku želju i radnu etiku kako bi svoj potencijal pretvorili u stvarnost  (dio gdje ti nastupaš!).

 

Pravilo broj 1: Ne pokušavaj učiti samostalno. Ne pokušavaj učiti samo kroz besplatne tablature i besplatne internet lekcije. Kad bi to bilo dovoljno za uspjeh, danas bi postojale tisuće rock zvijezda diljem svijeta. Istina, na internetu postoje neke stvarno dobre web stranice koje imaju kvalitetne resurse. Razmišljaj o njima kao o dodatnoj pomoći, ali shvati da one nikad ne mogu uistinu zamijeniti rad sa odličnim učiteljem gitare.

Pravilo broj 2: Postajanje odličnim gitaristom dugoročan je proces i zahtijeva tisuće sati tvojeg vježbanja i godine učenja. Trebat će ti predugo vremena za postizanje ciljeva bez dobrih instrukcija gitare. Dobar učitelj gitare ti može/trebao bi sačuvati godine besciljnog vježbanja gitare tako što će te naučiti kako da postigneš svoje ciljeve brže i bolje.

Pravilo broj 3: Osim rada sa učiteljem gitare, trebaš znati koje samostalne korake poduzeti ne bi li postao gitarist kakav želiš (i možeš) biti. Neću ponavljati sve te stvari ovdje. Molim te da pročitaš moj članak Zašto nisi bolji gitarist?. On objašnjava sve što vjerujem da svaki gitarist treba učiniti ako želi doživjeti svoj puni potencijal. Ukoliko članak već nisi pročitao, svakako savjerujem da to učiniš sada.

Pravilo broj 4: Nemoj lagati sam sebi. Nemoj si govoriti da ćeš stvarno uložiti svoje vrijeme, trud i novac ako duboko u sebi znaš da nećeš. Ako/kada odlučiš da ćeš investirati u sebe i obvežeš se da ćeš postići svoje ciljeve, onda to napravi! Odradi stvar do kraja, sve dok ciljevi nisu postignuti. Ostani fokusiran, motiviran, discipliniran i gladan uspjeha!

Pravilo broj 5: Na drugom mjestu, odmah iza straha, odgađanje je najveći neprijatelj tvog napretka i postizanja rezultata kojeg želiš.

Većina gitarista koji sebe smatraju sretnima, upravo su oni koji su krenuli prema postizanju svojih ciljeva. To su oni koji su postigli značajne stvari i postigli rezultate koje su željeli od života. Većina onih koji nisu uspjeli prerano su odustali ili nisu dali 100 % od sebe. Gdje ćeš ti biti za godinu dana? Za tri godine? Za pet godina? Za osam godina? Za petnaest godina? Nadam se da ćeš za sebe moći reći da si sretan.