oleg-ivanov-iB_h6EFRiKY-unsplash

Zašto nisi bolji gitarist?

Ako si kao većina gitarista, onda zasigurno želiš postati vrhunski gitarist. Kroz moje vlastito iskustvo učenja i kroz podučavanje puno više od tisuću studenata, naučio sam mnogo o ovoj temi. Učenici često pitaju zašto nisu na  razini na kojoj bi htjeli biti i što mogu učiniti glede toga. Sam sebi sam više puta postavio isto pitanje kroz godine. Dugo je vremena prošlo prije nego što sam počeo shvaćati odgovore na to pitanje. Kao što si vjerojatno i ti, i ja sam pročitao mnoge intervjue sa vrhunskim gitaristima i članke koje su pisali neki od tih istih ljudi. Često bi ostao frustriran kad bi došlo do teme o učenju sviranja gitare ili kad su oni nudili savjete o poboljšavanju sviranja. Sa malim brojem iznimaka, jako malo vremena i prostora bilo je posvećeno toj temi. Nije bilo neobično vidjeti kako je njihov savjet sumiran u tri riječi: Vježbaj! Vježbaj!! Vježbaj!!! Pa naravno da svi mi znamo da je vježbanje glavni sastojak. Ali vrlo rijetko nam kažu puno više od toga. U mojoj dugoj potrazi za postajanjem odličnim gitaristom i želji da pomognem svojim studentima da učine isto to, pažljivo sam pisao bilješke onoga što funkcionira i onoga što ne funkcionira – koji dijelovi uobičajene, konvencionalne mudrosti su točni, a koji (barem po mojem mišljenju i iskustvu) nisu. Vjerujem da je ovo dvadeset koncepata koji dokazano donose vrhunske rezultate svima onima koji ih prakticiraju:

  1. Educiraj se! Nebitno je na kojem si levelu danas, možeš i trebao bi učiti više. Ako trenutno učiš sa učiteljem, ideš na instrukcije ili si u nekakvom glazbenom programu u školi ili na fakultetu, onda si na pravom putu. Ako ne radiš ovo (ili ako osjećaš da ti tvoj trenutni učitelj ne pomaže dovoljno u postizanju tvojih glazbenih ciljeva), strogo ti preporučam da potražiš novog učitelja gitare. Ne mogu dovoljno istaknuti koliko je važno za tebe pronaći učitelja gitare koji je dobar za tebe! Tvoj učitelj gitare (ili glazbeni program) uvijek bi trebao biti usmjeren prema tvojim ciljevima. Ako to nije slučaj, potraži drugog učitelja ili školu u kojoj ćeš učiti! Ti ne trebaš samo učitelja koji će ti dati informacije ili zadatke za vježbanje – to možeš dobiti bilo gdje – ono što trebaš je učitelja koji:
  2. Zna koji su tvoji glazbeni ciljevi
  3. Obraća pozornost na to da ti pomaže u ostvarenju tvojih glazbenih ciljeva
  4. Zna kako ti pomoći u postizanju tvojih glazbenih ciljeva
  5. Slušaj više glazbe. Pronađi što više glazbe nalik na onu koju već voliš. Postoji mnogo glazbe koju nisi dosada čuo. Siguran sam da možeš pronaći nešto što ćeš stvarno voljeti i što će te inspirirati. Potraži na internetu – na YouTubeu, kao i na internet radijima, možeš postaviti ono što ćeš slušati po svom vlastitom ukusu – to je odličan alat! Pogledaj web stranice za koje znaš da predstavljaju mnogo glazbe u stilu kojeg voliš.
  6. Pretvori svoje glazbene frustracije u prednosti u obliku motivacijske snage. O tome sam napisao zasebni članak imena Glazbena frustracija. Ne želim ponavljati sve što sam napisao u tom članku, pa ga pročitaj ako već nisi. Ako si ga već pročitao, moglo bi ti koristiti ako ga sada opet pročitaš.
  7. Vjeruj u sebe. Vjerojatno si čuo ovu frazu već mnogo puta. Ipak, žalosno je koliko ljudi svejedno odbija investirati u vlastito vjerovanje u samog sebe. Napisao sam članak o upornosti koji se bavi indirektno sa vjerovanjem u sebe. Molim te pročitaj ga ako imaš problem sa vjerom u mogućnost postizanja vlastitih ciljeva.
  8. Shvati da postajanje boljim gitaristom znači i postajanje boljim glazbenikom općenito. Kad razvijaš svoje glazbene vještine, budi siguran da razmišljaš dalje od vještina koje su specifične samo za gitaru. Naravno da ćeš raditi na raznim vještinama i tehikama na gitari: akordi, skale, soliranje itd., ali nemoj zanemariti ostale vještine koje nisu specifične samo za gitaru, kao što su vježbe za sluh (ear training ili aural skills: doslovan prijevod je treniranje uha), pisanje pjesama, improvizacija, kreativnost, čitanje nota, glazbena teorija, itd.
  9. Okruži se sa boljim gitaristima (ili barem sa onima koji su na tvojem levelu). Kad si tek počeo svirati, svi su bili bolji od tebe, ali sada si napredovao i sada postoji manje ljudi koji su bolji od tebe. Što bolji postaješ, to je sve teže pronaći druge koji su superiorniji od tebe da se s njima družiš i sviraš. Ali bez obzira na to koliko dobar postaneš, uvijek postoji nešto što možeš naučiti od nekog drugog. Potraži takve ljude, upoznaj ih, sviraj s njima, raspravljaj o glazbi i gitari s njima. Budi spreman da ponudiš isto onoliko (ili više) koliko želiš od njih naučiti. Ako si dovoljno sretan da si iznad levela ostalih gitarista u tvojem kraju, potraži odlične basiste, klavijaturiste, violiniste, bubnjare i ostale. Od njih isto možeš mnogo naučiti. (Čak i ako nisi bolji od svojih prijatelja koji sviraju gitaru, potraži glazbenike koji sviraju ostale instrumente svejedno).
  10. Pronađi ono što te inspirira i okruži se time. Za mene je, naprimjer, velika inspiracija odlazak na koncerte vrhunskih gitarista i bendova, i to me motivira da više vježbam. Slušanje odličnih pjevača inspirira me da bolje sviram vibrato i fraziranje. Slušanje i studiranje glazbe velikih skladatelja inspiriralo me u studiranju glazbene kompozicije. Želio sam pisati odličnu glazbu. Gledanje Ratova Zvijezda kad sam bio mali, ili čitanje Gospodara Prstenova, isto me tako inspiriralo. Postoje mnoge neglazbene stvari koje me jako inspiriraju. Najveći izvor inspiracije oduvijek su bila moja životna iskustva i doživljaji. Želja da se izrazim kroz glazbu je moja velika inspiracija. Znaj što te iskreno ispirira, potraži to, pronađi to, okruži se time i onda upijaj utjecaj tog moćnog izvora.
  11. Definiraj svoju svrhu. Što je tvoja konačna svrha? Jesi li siguran? Kad bi te ja sad upitao da mi odgovoriš na to pitanje, bi li mogao dati specifični odgovor i objašnjenja? Možeš li to napisati na papir? Ovo je jako bitno za postavljanje svojih glazbenih ciljeva, planiranja strategije i praćenja rezultata itd.

Kad se svi mogući neprijatelji napretka počnu uvlačiti u tvoj um, trebat ćeš se podsjetiti svoje konačne svrhe. Vidio sam odgađanje, strah od neuspjeha, privremene prepreke i ostale negativne stvari kako zaustavljaju ljude velikog potencijala. Ako znaš svoju definitivnu svrhu i ako se podsjećaš na nju, upravo to će ti pomoći da pobijediš negativne misli koje će ti se zasigurno tu i tamo uvlačiti u um.

  1. Odredi točno zašto tvoja svrha postoji u tvojem umu. Namjerno sam ovo odvojio od samog određivanja tvoje svrhe zato što nisam htio da se tvoje zašto izgubi u činu određivanja svrhe. Vjeruj mi, ovo je bitno.
  2. Kreiraj strategiju. Trebaš strategiju koja će te direktno voditi ostvarenju tvojih glazbenih ciljeva. Sanjarenje samo po sebi ne može te odvesti daleko. Ako kažeš sebi svirati ću gitaru svaki dan, to nije dovoljno. Postoji mnogo drugih faktora koji stvaraju vrhunskog gitarista osim samog sviranja gitare. Ultimativno, trebaš raditi obrnuto – od kraja prema početku. Odredi svoje krajnje ciljeve (na papir) i onda od njih stvori mnogo kratkoročnih i srednje dugoročnih ciljeva. Razmišljaj o dostizanju svojih ciljeva kao o utrci sa štafetom, a ne kao o maratonu. Svaki kratkoročni plan je kraj jednog segmenta tvojeg plana (isto kao u utrci sa štafetom). Mnogo je prednosti ako ovako gledaš i to ćeš otkriti kad pokušaš.

Ako stvarno znaš koji su tvoji ultimativni ciljevi, onda ovo možeš postići sam. Ali ako trebaš pomoć u planiranju kratkoročnih i srednje dugoročnih ciljeva kako bi isplanirao svoju strategiju, posavjetuj se sa učiteljem kojem vjeruješ i za kojeg misliš da ti može pomoći s ovim – vjeruj mi, vrijedno je toga. Ako ne možeš pronaći učitelja gitare koji će to napraviti za tebe, onda plati nekome (da, rekao sam – plati!) da ti pomogne razviti specifičan plan da ovo napraviš. Najbolja osoba kojoj bi mogao pristupiti je netko tko već radi bilo što što ti želiš raditi.

Zapamti da je u redu sanjariti i fantazirati o onome što planiraš postići, ali ne smije ostati samo na tome. Nemoj željeti bez planiranja! Nemoj sanjati bez poduzimanja akcije! I uvijek, uvijek, imaj strategiju. Možda ćeš trebati mijenjati određene aspekte svoje strategije kako vrijeme prolazi i to je OK, ali nemoj pokušavati ići naprijed bez strategije ako želiš maksimalne rezultate u najkraćem mogućem vremenu. U mojim ranim danima učenja sviranja gitare, potrošio sam mnogo vremena besciljno žudeći da postanem bolji, a da pritom nisam imao pojma, a ni plana, kako to uistinu postići. Naravno, vježbao sam puno, ali bez pravca i bez efikasne putanje koju bi mogao pratiti. Većina mog značajnog napretka kao glazbenika dogodila se tek nakon što sam razvio strategiju i radio po njoj. Ako se pitaš zašto ti ne dam detaljno objašnjenje strategija koje sam koristio u prošlosti – bilo bi beskorisno da ti kažem koje su moje strategije bile, zato što su one specifične samo za moje ciljeve. Vjerojatno su tvoji ciljevi značajno drukčiji od mojih na mnogo različitih načina. To je razlog zašto ti trebaš svoju vlastitu strategiju za svoje vlastite ciljeve. Jedan zadnji savjet prije nego krenemo dalje je – zapiši sve na papir i čitaj to svaki dan! To će te držati fokusiranim na tvoju metu.

  1. Zamisli sam sebe kako već imaš vještine koje želiš. Fokusiraj se i koncentriraj na to. Uvjeri sam sebe da ti to možeš postići. Uvjeri sam sebe da si već na putu da postigneš svoj prvi cilj – zato što jesi. Lakše je manifestirati svoje želje ako možeš zamisliti sam sebe kako ih već posjeduješ. Uvijek imaj pozitivan mentalni stav.
  2. Definiraj što planiraš raditi sa svojim glazbenim vještinama kad ih budeš imao. Ako planiraš izdati svoj CD ili živjeti od glazbe, nauči kako ući u glazbeni biznis odmah sada! Najbrži način za to je da zapravo pohađaš lekcije iz glazbenog biznisa na fakultetu i da ideš na privatne lekcije kod profesionalca (ili barem poluprofesionalca koji je i gitarist). Da, možeš ići na lekcije iz biznisa isto kao što možeš učiti sviranje gitare, pisanje pjesama i slično. Nemoj čekati da postaneš odličan gitarist da bi tek onda počeo učiti o glazbenom biznisu! Ne mogu ti dočarati koliko glazbenika čini ovu istu grešku (ja sam je u početku također činio i morao sam intenzivno proučavati taj dio zadnjih nekoliko godina ne bi li doveo svoju karijeru tamo gdje je sada).
  3. Saznaj kako su tvoji najdraži gitaristi ostvarili svoje ciljeve. Često je ovo teško jer ne možeš baš tako lako sjesti i pričati sa poznatim glazbenicima. Ali postoje intervjui i biografije sa mnogim glazbenicima (pogotovo sa mrtvima). Unatoč činjenici da mnogi uspješni glazbenici ne pričaju mnogo o ovome, svejedno možeš pronaći neke koji to rade. Vjeruj mi, postajanje uspješnim je mnogo više od vježbanja i sreće! Zapamti da njihove strategije neće stopostotno raditi u tvoju korist, jer su tvoji ciljevi vjerojatno drukčiji od njihovih. Ali – svejedno možeš učiti od njih.
  4. Nemoj se uspoređivati sa drugima. Ne postoji nikakva potreba za ovim, općenito. Glazba ne bi trebala biti natjecateljski sport među ljudima, samo unutar samoga sebe. Usporedi sam sebe samo u odnosu na ono gdje si trenutno u kontekstu svoje strategije! Jesi li na putu da postigneš svoj sljedeći kratkoročni i srednje dugoročni cilj koji vodi ka tvojim ultimativnim ciljevima? Da li pratiš svoj raspored, treba li tvoja strategija veće izmijenjene ili poboljšanja?
  5. Budi siguran da vježbaš efikasno. Znaš li uistinu kako vježbati gitaru? Jesi li fokusiran na postavljanje dnevnih i tjednih ciljeva i vježbaš li ne bi li postigao te ciljeve? Ovo su pitanja koje trebaš upitati sam sebe. Dvije najveće greške vezane uz vježbanje koje sam vidio kod studenata (osim činjenice da ne vježbaju dovoljno) su:
  6. Vježbanje nije orijentirano na ciljeve.
  7. B. Ne shvaćaju razliku između sviranja gitare i vježbanja gitare.

Ako imaš bilo kakvih poteškoća sa vježbanjem, pričaj sa svojim učiteljem o tome. On/ona bi trebao biti sposoban da ti pomogne.

  1. Sviraj sa drugim ljudima u bendu ili nekakvoj formi ansambla. Vrlo je bitno da imaš iskustvo sviranja sa drugima. Glavna stvar je da to radiš (barem jednom mjesečno). Neke stvari jednostavno ne možeš vježbati sam. Osim činjenice da ovo može biti iznimno zabavno, također će ti pomoći u svladavanja straha od nastupa, ako ga imaš.
  2. Mjeri svoj napredak. Dokumentiraj vrijeme koje si iskoristio za vježbanje. Vodi nekakav oblik evidencije o tome koliko dugo vježbaš na dan. Za tehničke stvari koristi metronom da jasno vidiš koliko brzo i čisto možeš svirati određenu skalu, vježbu, lick, arpeggio i sl. Zapiši svoje rezultate, vježbaj to sve cijeli tjedan i onda vidi možeš li svirati jedan ili dva udarca po minuti brže do sljedećeg tjedna (ili sljedećeg mjeseca). Imaj evidenciju svih tehničkih stvari na kojima trenutno radiš. To će ti pomoći da jasno vidiš napreduješ li i kojim tempom. Za ostale stvari koje nije baš tako lako evidentirati sa metronomom, papirom i olovkom, snimi sam sebe na PC svaki tjedan. Zadržavaj te snimke dovoljno dugo, pa ih poslušaj opet nakon mjesec dana, tri mjeseca, šest mjeseci, godinu, dvije ili tri. Slušaj koliko si napredovao.
  3. Nemoj se povoditi za svojim jakim stranama, a ignorirati svoje slabosti. Nije potrebno znati svirati sve stilove glazbe ili sve tehnike da bi bio dobar gitarist, ali određeni aspekti su univerzalni, kao što su: tehnika, vježbe za sluh (eng. ear training; aural skills), poznavanje glazbene teorije, glazbeno izražavanje, improvizacija, itd. Neki glazbeni stilovi će se više oslanjati na određene aspekte nego drugi stilovi, svejedno, bitno je biti u balansu. Ako si heavy metal gitarist, velike su šanse da ti čitanje nota neće biti visoko na listi prioriteta kao što će biti tehnika. Isto tako, čisti klasični gitarist neće imati mnogo koristi od improvizacije (nažalost). Ali budi siguran kako ne izbjegavaš svoje slabosti na koje bi trebao obraćati pozornost, jer ako to budeš to radio – biti će ti žao, prije ili kasnije.
  4. Discipliniraj sam sebe. Za razliku od sporta, nemaš trenera da radi s tobom cijelo vrijeme. Nema nikoga uz tebe da se pobrine kako vježbaš točno onako kako bi trebao, onda kada je potrebno i onoliko često koliko je potrebno. Ti sam moraš imati vjere u sebe. Ako ovo inače nije dio tvoje osobnosti, srećom postoji pomoć za tebe. Samo ti možeš zaustaviti sam sebe od odgađanja. Preuzmi inicijativu i kreni naprijed.
  5. Nikad nemoj odustati! Nikad ne reci neizvedivo je. Nikad ne reci ja ne mogu. Nikad ne reci jednog dana. Nikad ne reci ako. Ako je tvoj IQ veći od sobne temperature, ako imaš sve svoje prste i ako stvarno želiš uspjeti, onda možeš.

Pomalo mi je čudno koliko postoji krivih pretpostavki i učenja o tome kako postati bolji gitarist. Evo nekoliko stvari koje često nisu istinite:

  1. Trebaš biti svestran gitarist koji zna svašta svirati na gitari i naučiti mnogo različitih stilova glazbe ne bi li bio dobar gitarist. Ovo je jedna od najapsurdnijih izjava koje sam ikad čuo vezano uz ovu temu. Segovia (klasični gitarist majstor) nije znao sve i svašta – on nije trošio svoje vrijeme na učenje jazza ili bluegrassa, na primjer. Yngwie Malmsteen nije intenzivno studirao jazz gitaru. Većina velikih jazz gitarista ne uče klasičnu gitaru ili heavy metal. Stevie Ray Vaughn nikad nije naučio svirati fusion ili metal. Vrhunski country gitaristi u većini slučajeva ne uče progressive rock. Naravno da postoje primjeri gitarista koji su naučili svirati u više od jednog ili dva stila, ali većina stvarno vrhunskih gitarista poznati su po stilu na koji su se fokusirali. Oni su majstori njihovog glazbenog stila, oni su specijalisti, a ne ljudi koji znaju svašta pomalo, ali ni u čemu nisu majstor (oni su tzv. eng. “jack-of-all-trades”). Nemoj slušati ljude koji govore nešto kao “Moraš naučiti blues prije nego naučiš heavy metal ili klasičnu gitaru”. Ne moraš biti svestran i znati sve i svašta.

Jedini slučaj kad netko treba naučiti mnogo različitih stilova glazbe je onda kad njegovi ciljevi to zahtijevaju. Ako iskreno voliš mnogo stilova i želiš ih sve naučiti, onda uradi to. Ako želiš biti studio glazbenik ili plaćeni session glazbenik, onda ćeš trebati tu svestranost. Jako je teško biti stvarno dobar u mnogo stilova.

  1. Moraš biti sposoban svirati sve tehnike na gitari. Van Halen je svirao tapping ali ne sa svim prstima kao što su drugi činili. Nije svirao niti prstima desne ruke, nego skoro samo trzalicom, ali svejedno o njemu mislimo kao o vrlo bitnom gitaristu, a ista stvar se može reći i za Steve Vaia i mnoge druge. Klasični gitarist majstor John Williams vjerojatno ne svira nešto pretjerano dobro sa trzalicom (pretpostavljam ovo, nemam dokaza za to), ali svejedno je smatran za jednog od najvećih klasičnih gitarista današnjice. Vještine kao improvizacija, pisanje pjesama i sviranje sa trzalicom neće biti visoko na njegovoj listi. Ovo je zato što klasični gitaristi generalno ne trebaju ove stvari – ne trebaju biti vrhunski u tim stvarima da bi bili vrhunski klasični gitaristi. Oni su vrhunski na svoj način i proveli su mnoge godine da bi razvili svoje vještine. Kad se radi o sviranju gitare, odlazak u bespotrebne širine oduzima dragocjeno vrijeme za vježbanje stvari koje su stvarno bitne za postizanje određenih ciljeva.
  2. Samostalno učenje najbolji je način za razvijanje originalnosti. Ovo je toliko krivo da je teško uopće zamisliti kako bi itko mogao povjerovati u takvo nešto – svejedno postoje ljudi koji vjeruju. Nemoj upasti u ovu zamku vjerujući da je to najbolji način učenja. Ovo je jedan od najnazadnijih načina razmišljanja kojih se mogu sjetiti. Glazbene vještine su alati. Trebaš steći i savladati onoliko tih alata koliko će ti trebati u postizanju svojih ciljeva. Ako to radiš sam to baš i neće funkcionirati, a čak i ako hoće, trebat će ti deset puta duže! Osim toga, kako ćeš znati da li je ono što pokušavaš činiti originalno ako ne znaš gotovo ništa o stvarima koje su već napravljene?
  3. Da bi bio odličan moram biti bolji od svih drugih. Već smo se dotakli ovoga gore, ali vrijedno je spomenuti još jednom. Ono što je bitno je postizanje svojih ciljeva, a ne ciljeva nekih drugih ljudi. Koga briga da li si bolji ili lošiji od nekog drugog? Ovo nisu Olimpijske igre. Glazba je umjetnost izražavanja (ili, za neke ljude, znanost zabavljanja).
  4. Trebaš imati prirodan talent da bi bio odličan (ili čak dobar). Nemoj vjerovati ovome. Istina je da neki ljudi posjeduju više prirodnih sposobnosti u jednoj vještini ili drugoj. Primjerice, neki atletičari prirodno su brzi sprinteri. Neki drugo su odlični maratonci. Neki mogu plivati duže ili brže. Neki mogu više skakati. Neki su jači, neki pametniji. Neki imaju brže reflekse, neki mogu dalje baciti koplje. Neki bolje gađaju sa košarkaškom loptom itd. Poanta je u tome da oni koji imaju neke vrhunske sposobnosti – imaju ih obično u jednom području. Na primjer, Michael Jordan (vjerojatno najbolji košarkaš svih vremena) nije bio vrlo uspješan kad je probao igrati bejzbol (ili golf). Razmisli o atletama na Olimpijskim igrama, oni su specijalisti. Oni su pronašli svoje prirodne sposobnosti i razvili ih do svojeg najvećeg potencijala, ali ta prirodna sposobnost je obično limitirana na jednu vještinu.

Glazba je vrlo različita od vještine ili sporta. Ne postoji takva stvar kao glazbena vještina. Postoji samo veliki skup glazbenih vještina. Razmisli o vrlo različitim tipovima vještina koje glazbenik mora imati: visoko razvijeno uho (aural skills), dobra fizička tehnika na svojem instrumentu, visoka kreativnost, sposobnost improvizacije, vještine kompozicije/pisanja pjesama, sposobnost sviranja u točnom vremenu, sviranje sa drugima, shvaćanje glazbene teorije, dobro pamćenje, sposobnost da čita glazbu, itd. Lista ide dalje i dalje. Neki glazbenici imaju prirodnu sposobnost da sviraju brzo, neki imaju prirodno dobro razvijeno uho, neki imaju dobar glas, naki su prirodno kreativniji od drugih, neki su rođeni improvizatori, itd. Nitko nema prirodni talent u svim područjima koja čine potpunog glazbenika.

Razmisli o velikim glazbenim majstorima. Mozart je vjerojatno bio prirodno najtalentiraniji u samo tri od navedenih područja: tehničke sposobnosti, vrhunski sluh (savršeni ton, eng. perfect pitch) i odlično glazbeno pamćenje. Ali morao je raditi snažno u svim ostalim područjima glazbe baš kao i svi drugi.

Chopinova urođena sposobnost bila je improvizacija. On je bio majstor, ali je ustrajno radio ne bi li postao virtuozni pijanist kakvim ga danas smatramo. Chopin je također bio i majstor malih formi, ali se naprezao sa velikim formama ljestvica.

Beethoven čak nije ni imao nikakav prirodni talent kojeg je bio svjestan u ranijim godinama. On čak nije počeo ni skladati skoro do svoje tridesete godine! Nije bio ni čudo od djeteta kao što je to slučaj s Mozartom i Chopinom. Beethoven je, naravno, bio majstor, ali nije uživao u plodovima nikakvog prirodnog talenta. On je konstantno mijenjao svoja djela opet i opet, pokušavajući ih usavršiti. Mozart, za usporedbu, je vrlo rijetko mijenjao bilo što što je napisao.

Svaki od nas ima nekakvu prirodnu sposobnost. Ti možda već znaš koja je tvoja ili ju još uvijek nisi otkrio. Ako ti pokušaji da postaneš bolji glazbenik ne idu uvijek od ruke, to samo znači da si isti kao i svi mi drugi.

U igri postizanja svojih ciljeva, postoje samo dva stvarna igrača – ti i vrijeme.

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email